...
U današnje vrijeme svatko u ovo doba godine planira godišnji odmor; odlučuje kamo će, što će činiti i na koji će se način odmoriti.
Baruni porijeklom iz livanjskog kraja, iz sela Odžak, Čajić, Rujani, Lusnić i Lištani i 2008. su se godine na sv. Anu (26. srpnja) okupili na Barunijadi u Lištanima. Ovo je bio sedmi susret do sada a Barunijade su postale sastavni dio ljetovanja svakoga Baruna diljem svijeta.
Sve je počelo idejom pok. prof. Mije Baruna iz Lištana prije desetak godina ne bi li se Baruni raseljeni po „bilom svitu“ susreli barem jednom godišnje.
Otada je na Barunijadama prodefiliralo preko četiri stotine Baruna. One su bile poticaj za istraživanje obiteljskog stabla cijelog Barunovog roda koje sadrži usustavljenih preko dvije tisuće imena i jedno od najbolje razvijenih stabala u cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sve podatke, kao i izvještaje dosadašnjih Barunijada u obliku ljetopisa, može se pronaći na internetskoj adresi www.baruni.info.
...
...
Ne znam hoće li se svi složiti s mojim mišljenjem, ali sam siguran da nisam daleko od istine ako kažem da je naša 6. Barunijada bila blizu čiste petice. Zašto? Zato što smo: • ustrajali u okupljanju • pridružio nam se lusnićki dio roda • ostali vjerni Bogu i Domovini • unaprijedili organizaciju • sve zadovoljniji.
Ova riječ blizu podsjeća nas da nikako ne smijemo stati, već da se svim silama i dalje trudimo da naši susreti rastu u visinu, prodiru u dubinu i zahvaćaju u širinu. Nastavimo se dalje susretati u dobroti i ljepoti. Oko toga se uvijek možemo, i trebamo svi truditi. Crtajte, slikajte, pišite i šaljite osvrte, primjedbe, pohvale o svemu što je lijepo i dobro kao i o onome što može biti još bolje - otkrijmo talente među nama. Sve što imamo i činimo dobra dolazi od Boga. ...
... Dragi rode barunski! Evo nas po 4. put zajedno na ovim dragim prostorima, u našim Lištanima. Dobro došli odakle ste pošli! Ima onih koji nisu mogli doći jer su prešli u vječnost (kao što su Joza, Ana, Milka). Ali ostaju s nama u našim sjećanjima, molitvama i nadi u novi susret koji nikad neće prestati. Ima onih koji nisu mogli doći zbog starosti ili bolesti. Za njih molimo da ih Bog okrijepi i osnaži da mogu strpljivo nositi svoj svakidašnji križ.
Posebnu dobrodošlicu želim novim Barunima, odnosno Barunicama, rođnima od posljednje Barunijade (Lara, …) ili su udajom postale snahe Barunice (Mirijana Pogorilić žena Josipa Anđelka Božića, Iva Janković, žena Hrvoja Mije Taškina). Premda ovi najmlañi sada ne razumiju zašto smo tu gdje jesmo, jednoga će dana sigurno biti sretni i ponosni što su već kao mali bili sudionici ovih susreta. ...
... Dragi rode barunski, Sve vas iskreno i od srca pozdravljam na početku naše treće Barunijade. Pozdravljam meñu nama sve novopridošle, to su naši dragi maleni: Iva i Mate, Stipe Granušina; Matea, Petra Blaža Granušina; Petra, Josipa Mije Taškina; Mia, Ivana Mije Taškina; Danijel i Anica, Milenka Dulaševa i Marinko, Ferde Nikina, koji su nam se pridružili i želim im dobrodošlicu u rod Baruna. U ovom trenutku naše radosti moramo se prisjetiti i onoga što je bilo – prijašnjih Barunijada.
Kao što vidite i znate meñu nama više nije začetnik i glavni organizator naših dosadašnjih susreta. Naš dragi svestrani Mijo Taškin, prije nešto više od godinu dana preselio se u vječnost. I premda danas nije s nama u fizičkom obliku, dobro se sjećamo njegovih riječi i pokreta kojima nas je poticao na okupljanje u ovim bašćama i na ovim okrajcima. Uz svesrdnu pomoć supruge Nade koja mu je bila i više od desne ruke i uz uigranu ekipu brojne djece, dao je velik doprinos održavanju dosadašnjih susreta. ...
...
I druga Barunijada se dogodila. Srdačna zahvala Bogu, radost druženja sa "svojima" i adrenalin u sportskim natjecanjima, bili su dokaz kako je Barunijada sve više prirasla barunskom srcu. Iščekivali smo taj susret, i Bogu hvala, ponovno se dogodio. Ponovno smo vidjeli draga lica, i s njima proveli čitav srpanjski dan / (blag)dan Svete Ane.
Kao i prve godine, druženje na Dulašovom brigu započelo je s Gospodinom. Svetu misu predvodio je vlč. Zlatko Koren, tada župnik dviju župa u Zagrebu, danas rektor hrvatskog nacionalnog svetišta Marija Bistrica.
U Euharistiji smo zahvalili Bogu na svim darovima, molili Ga za blagoslov i obnovili Mu vjernost naših obitelji. Nakon misnog slavlja nastavila se gozba na Dulašovom brigu. Uz prepun stol i pune čaše dočekali smo sportska nadmetanja. Bilo je tu raznih disciplina: od bacanja kamena s ramena, trčanja u vreći, sve do nogometa. Cijeli program vodio je danas pokojni Mijo, Joje Taškina. Nažalost, bolest i smrt dragog nam Mije bili su razlozi prošlogodišnje stanke u održavanju Barunijade. Ali tuga zbog rastanka i gubitka našega Mije nije u nama umanjila svijest o njegovoj ljubavi prema svojoj obitelji, rodu isvome kraju.
...
...
Ideja je ostvarena! Godinama je živjela u srcima sviju nas, potiho tinjajući bezoblična, ali postojana i prožeta nadom da će jednog dana zaživjeti i u stvarnosti.
Koliko smo se puta zapitali u svom srcu: Tko sam?, Što sam?, Odakle dolazim?; vraćajući se blijedim sjećanjima u "stari kraj" i misleći na voljene pretke koji
više nisu s nama. Koliko li su oni ljubavi, muke, truda i vjere ugradili u sve nas da bismo bili ovo što jesmo?
Mnogi od nas žive u gradovima u kojima vrijeme i svakodnevica nemilice leti. Vidimo mnoge koji su se, kao i mi, nekada davno doselili u novi kraj, u početku održavajući kontakt sa svojom djedovinom i rodbinom, ali se i postupno otuñujući potpuno zapostavili sve. Oni s vremenom osjećaju samoću i zaboravljenost od drugih. Jesu li zaista oni zaboravljeni, ili su možda oni tikoji su zaboravili druge? Cijenimo li dovoljno svoj rod, baštinu i kraj?
...
|
