...

            Poštovani čitatelji, budući da sam počeo pitanjem, dopustite mi da nastavim u istom stilu. Evo, ovako. Pitam sebe i vas: Treba li prestati s dosadašnjim načinom pisanja priča i početi ih pisati na neki drugačiji način kako bi bile prihvatljivije za odrasle, ili kako volimo reći, zrele osobe? Može li, recimo, jedan tvrdoglavi magarac ili jedan sićušni vrabac biti junak priče koju bi rado čitali i odrasli čitatelji? Čemu i komu uopće služe priče u današnje vrijeme? Jesu li priče izmišljotine, odnosno nestvarne fikcije stvarnih želja ili nešto drugo? Kakva i kolika veza postoji između priča i života? Tko ih, koliko i zašto čita?

I? Na moju i na vašu sreću nisam našao zadovoljavajuće odgovore ni na jedno od postavljenih pitanja. Pustio sam da se priče same pričaju, a ja sam ih samo uočavao, gledao, slušao i konačno zapisivao.

...

Iz knjige Ljekovite priče autora Bože Barun, prof.